Preskoči na sadržaj

XSAVEOPT

Referenca arhitektureFeex

XSAVEOPT je optimizovani član x86 porodice za spremanje proširenog stanja. Njegove dopuštene optimizacije oslanjaju se na arhitektonski ugovor o upravljanju stanjem i ne čine ga instrukcijom za proizvoljno kopiranje bafera.

Šta trebate znati

XSAVEOPT je optimizovani član x86 porodice za spremanje proširenog stanja. Njegove dopuštene optimizacije oslanjaju se na arhitektonski ugovor o upravljanju stanjem i ne čine ga instrukcijom za proizvoljno kopiranje bafera.

Kako radi

U poređenju s jednostavnim spremanjem stanja, XSAVEOPT može izbjeći pisanje nekih komponenti u skladu s praćenjem inicijalizacije i modifikacije. Softver mora poštovati definisana pravila inicijalizacije slike i vraćanja. Netaknuti bajt na odredištu nije nužno dokaz da je komponenta neispravno spremljena.

Gdje je korisno

Putanja upravljanja kontekstom u OS-u može smanjiti nepotreban memorijski saobraćaj kada se prošireno stanje registara nije promijenilo. Aplikacije bi se trebale oslanjati na implementaciju operativnog sistema osim ako imaju dokumentovan zahtjev za upravljanje stanjem na niskom nivou.

Kako provjeriti podršku i omogućavanje

Uz dostupan XSAVE i odgovarajući raspon listova, CPUID.0DH.01H:EAX bit 0 vrši enumeraciju za XSAVEOPT. Zasebno provjerite omogućene komponente stanja i zahtjeve bafera, te pratite propisano uparivanje spremanja i vraćanja koje nalaže arhitektura.

Mehanizmi upravljanja stanjem su prvenstveno odgovornost operativnog sistema i izvršnog okruženja. Baferi, maske, veličine komponenti, poravnanje i pravila vraćanja moraju se slagati sa arhitekturom i režimom izvršavanja. Spremanje samo jednog podskupa može oštetiti kod koji koristi dodatno omogućeno stanje.

Šta ova funkcija ne uspostavlja

XSAVEOPT nije XSAVEC ili XSAVES i ne podrazumijeva svaki kasniji format spremanja stanja. Ponovna upotreba bafera bez poštovanja ugovora o slici stanja može dovesti do netačnih vraćanja. Optimizacija ne uspostavlja dobitke u performansama na nivou aplikacije.

Kompatibilnost i performanse u praksi

Detekcija funkcija na nivou aplikacije treba koristiti održavani interfejs izvršnog okruženja kada je to moguće. Razlikujte hardversku podršku od omogućenosti u OS-u i, za dinamičke funkcije, dozvole procesa. Sama oznaka procesora ne može utvrditi da je proizvoljna sekvenca spremanja/vraćanja ispravna.

Praktična lista za provjeru verifikacije

  1. Zabilježite tačan model procesora ili platforme te verzije aplikacije, OS-a i runtime okruženja koji se koriste. Sačuvajte formulaciju stvarne greške ili zahtjeva.
  2. Provjerite referencu proizvođača za taj tačan model, a zatim pregledajte efektivnu sposobnost i omogućeno stanje u okruženju u kojem se program izvršava.
  3. Uporedite svaki zahtjev odabrane binarne datoteke ili pozadinskog sistema. Slično imenovana funkcija, pseudonim ili široka tehnološka oznaka nisu dovoljni.
  4. Potvrdite da je aplikacija odabrala predviđenu implementaciju. Koristite njenu dokumentiranu dijagnostiku i podržanu rezervnu varijantu kada zahtjevi nisu ispunjeni.
  5. Pravite jednu po jednu podržanu promjenu i ponavljajte isto radno opterećenje. Zadržite izvornu konfiguraciju i dostupan put oporavka.

Ako je funkcija navedena, ali je softver ne može koristiti

Počnite od tačne komponente koja otkazuje. Baza podataka hardvera opisuje zabilježenu sposobnost; operativni sistem ili hipervizor mogu izložiti drugačije efektivno okruženje. Greška nevažeće instrukcije (illegal-instruction) također zahtijeva istragu stvarne instrukcije koja uzrokuje grešku i binarne verzije, jer oštećenje ili nepovezana nepodržana instrukcija mogu proizvesti sličan simptom.

Instalirajte verziju aplikacije, drajvera ili runtime okruženja podržanu za tačnu platformu i po potrebi koristite proizvođačevu dokumentiranu osnovnu ili rezervnu verziju. Ažuriranje softvera ne može stvoriti instrukciju koja procesoru nedostaje. Promjene firmvera i sigurnosnih pravila trebaju pratiti proceduru proizvođača sistema i plan oporavka, a ne generički recept za optimizaciju.

Izvori i obim ovog objašnjenja

Intel 64 and IA-32 Architectures Software Developer's Manual · Linux kernel: korištenje XSTATE funkcija u korisničkom prostoru

Ove reference uspostavljaju arhitekturno ponašanje i softverske zahtjeve. One ne verifikuju nezavisno svaku vrijednost funkcije na povezanoj stranici modela hardvera. Za podršku modela koristite dokaze proizvođača s te stranice i provjerite efektivnu konfiguraciju sistema. Ovaj članak ne pruža benchmark, certifikaciju ili datum nezavisnog pregleda.

Izvori i provjera

Uredničko vlasništvo: Feex. Nije zabilježen datum nezavisne provjere. Kako istražujemo.

Da li je ovaj članak bio koristan?

Dovoljno je da odgovorite sa da ili ne. Izaberite razlog ako želite ili dodajte kratku napomenu.

Da li je ovaj članak bio koristan?